1 Chronicles 17

1A kad David sjeđaše kod kuće svoje, reče David Natanu proroku: gle, ja stojim u kući od kedrova drveta, a kovčeg zavjeta Gospodnjega pod zavjesima. 2A Natan reče Davidu: što ti je god u srcu, čini, jer je Bog s tobom.

3Ali onu noć dođe riječ Božija Natanu govoreći: 4Idi i reci Davidu sluzi mojemu: ovako veli Gospod: ti mi nećeš sazidati kuće da u njoj nastavam. 5Kad nijesam nastavao u kući otkad izvedoh Izrailja do danas, nego sam išao od šatora do šatora i od naslona do naslona, 6Kuda sam god hodio sa svijem Izrailjem, jesam li jednu riječ rekao kome između sudija Izrailjevijeh kojima zapovijedah da pasu narod moj, i kazao: zašto mi ne načinite kuću od kedra?

7Ovako dakle reci sluzi mojemu Davidu: ovako veli Gospod nad vojskama: ja te uzeh od tora, od ovaca, da budeš vođ narodu mojemu Izrailju. 8I bjeh s tobom kuda si god išao, i istrijebih sve neprijatelje tvoje ispred tebe, i stekoh ti ime kao što je ime velikih ljudi na zemlji.

9I odrediću mjesto narodu svojemu Izrailju, i posadiću ga, te će nastavati u svom mjestu, i neće se više pretresati; niti će im više dosađivati nepravednici kao prije, 10I od onoga dana kad sam postavio sudije nad narodom svojim Izrailjem; i pokorih sve neprijatelje tvoje; nego ti javljam da će ti Gospod sazidati kuću.

11I kad se navrše dani tvoji da otideš k ocima svojim, podignuću sjeme tvoje nakon tebe, koje će biti između sinova tvojih, i utvrdiću carstvo njegovo. 12On će mi sazidati dom, i utvrdiću prijesto njegov dovijeka.

13Ja ću mu biti otac, i on će mi biti sin; a milosti svoje neću ukloniti od njega kao što sam uklonio od onoga koji bješe prije tebe. 14Nego ću ga utvrditi u domu svom i u carstvu svom dovijeka, i prijesto će njegov stajati dovijeka. 15Po svijem ovijem riječima i po svoj ovoj utvari kaza Natan Davidu.

16Tada dođe car David i stade pred Gospodom, i reče: ko sam ja, Gospode Bože, i šta je dom moj, te si me doveo dovde? 17I to ti se čini malo, Bože, nego si govorio i za dom sluge svojega na dugo vremena, i postarao si mi se za tu slavu zakonom čovječijim, Gospode Bože. 18Šta će još David da ti govori o časti sluge tvojega, kad ti znaš slugu svojega?

19Gospode, sluge svojega radi i po srcu svojemu činiš svu ovu veliku stvar, obznanjujući sve ove velike stvari. 20Gospode, nema takoga kakav si ti, i nema Boga osim tebe, po svemu što čusmo svojim ušima. 21Jer koji je narod na zemlji kao tvoj narod Izrailj? radi kojega je Bog išao da ga iskupi da mu bude narod, i da steče sebi ime velikim i strašnim djelima izgoneći narode ispred naroda svojega, koji si iskupio iz Misira.

22Jer si učinio narod svoj Izrailja svojim narodom dovijeka; a ti si im, Gospode, Bog. 23I tako, Gospode, riječ koju si obrekao sluzi svojemu i domu njegovu neka bude tvrda dovijeka, i učini kako si rekao. 24Neka bude tvrda, da se veliča ime tvoje dovijeka i da se govori: Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev jest Bog nad Izrailjem, i dom Davida sluge tvojega neka stoji tvrdo pred tobom.

25Jer si ti, Bože moj, javio sluzi svojemu da ćeš mu sazidati dom, zato se sluga tvoj usudi da ti se pomoli. 26Tako Gospode, ti si Bog, i obrekao si sluzi svojemu to dobro. Budi dakle voljan i blagoslovi dom sluge svojega da bude dovijeka pred tobom; jer kad ti, Gospode, blagosloviš, biće blagosloven dovijeka.

27